Grb Kikinde

Intervju nedelјe

Pitali smo...

Miloš Latinović, član Opštinskog veća za kulturu - Više slame za našu vatru

Datum: 24.11.2008.

 - Sredstva iz opštinskog budžeta namenjena za kulturu u 2008. godini nisu problematična u onom delu koji se odnosi na materijalne troškove i plate zaposlenih. U određenom smislu, ovu poziciju jedino remeti promena cene električne energije, gasa za grejanje, telefonskih troškova... Najveći problem je nedostatak novca za programe, gde je planirano 9,5 miliona. Pare su potrošene do novembra i tu bi trebalo da primenimo rebalans budžeta. Prema odluci Opštinskog veća, on bi trebalo da obezbedi dodatna tri miliona dinara, što bi, kako smo planirali, bilo dovoljno za ovu godinu - kaže Latinović i dodaje da će dodatnim parama biti ispraćena neka dešavanja u kulturi, koja nisu bila planirana.

 

Koji je Vaš koncept, odnosno kako mislite da bi najbolje bilo utrošiti opštinski dinar za kultirna zbivanja?

 

U resoru kulture, Skupština opštine ima tri pravca delovanja. Prvi se odnosi na šest ustanova čiji je osnivač (Narodni muzej, Istorijski arhiv, Narodno pozorište, „Tera“, Narodna biblioteka i Dom omladine). Imamo i dodatnu obavezu, isplata plata zaposlenim u  Akademskom društvu za megovanje muzike „Gusle“ i KUD „Eđšeg“. To nam je najvažniji segment, gde ćemo se truditi da obezbedimo kontinuitet rada tih institucija.Svake sedmice imamo najmanje tri kulturna događaja u gradu. Utorak i subota - pozorišne predstave, četvrtkom je neko književno veče u Narodnoj biblioteci, dok, sve češće, imamo neku izložbu ili predavanje u Domu omladine.

Drugi pravac nam je podržavanje i animiranje svih drugih činilaca u kulturi, mislim na pojedince - književnike, slikare i druge stvaraoce, koji su uključeni u kulturni milje. Tu su i udruženja građana, odnosno seoska kulturno-umetnička društva, pre svega ona na selu, nevladine organizacije...

Treći pravac predviđe osnivanje neke vrste fonda za samostalne umetnike iz kojeg bi im se uplaćivalo zdravstveno i socijalno osiguranje. Time bismo više uključili i animirali pojedince, kulturne poslenike i stvorili im sigurniji  prostor iskazivanje.

Smatramo da bi iz svega toga trebalo da se iznedri nekakav seriozniji program i u Kikindi, i van nje, odnosno da u Kikindu dovedemo nešto što je značajno, atraktivno i dobro, poput učesnika na Memorijalnom bluz, džez i rok festivalu. Sa druge strane, iz Kikinde bi trebalo da „izvučemo“ ono najbolje i prikažemo u drugim sredinama.Naš stav je da podržavamo neke projekte u punom iznosu, ali ne i ceo program za određeni period.Na primer, Pozorište planira pet predstava, tri ćemo podržati u punom iznosu, za dve se moraju snaći. Tako će i Narodna biblioteka dobiti novac za polovinu knjiga koje su u planu. Ostali novac moraju da pronađu na drugom mestu. Tu mislim i na ostale kulturne institucije.

 

Da li će to biti izvodljivo, vremena su teška, vlada besparica?

 

Teško jeste, ali bivalo je i teže. Projekcije smo pravili pre ove krize. U ovom trenutku ne znamo koliko će iznositi opštinski budžet za narednu godinu, pogotovo koliko će biti izdvojeno za kulturu. Tako mora. Ako, sa druge strane, vidimo da nema dovoljno novca, moraćemo da se korigujemo. Ne treba sada praviti korekciju, nego za kulturu tražiti maksimum. Miskim da, pogotovo u Vojvodini, još ima para i mogu da se nađu. Prošli smo mi i goru situaciju nego što je ova. Osećam dobru volju kod svih nas da se nešto uradi. Mislim i na opštinu, kao i na kulturne institucije i poslenike. Ima tu dobrih vibracija.

 

Kao direktor Narodnog pozorišta, do pre nekoliko meseci, bili ste u situaciji da tražite novac od opštine. Sada pare dajete Pozorištu i drugim. Kako gledate na tu promenu?

 

Razumem ja dobro te ljude koji traže pare. Razlika je samo u poziciji. Nekada, kao direktor, tražio sam pare samo za Pozorište. Sada tražim novac za sve koji su u kulturi. Taj odnos se nije puno promenio. Ja opet od nekog, odnosno Skupštine opštine, tražim novac. Direktorima ustanova kulture sam rekao da su oni autonomni i ja nisam tu da im naređujem šta će da rade. Moramo zajedno da, kako bi slkikovito rekao, svučemo sa plasta više slame za našu, „kulturnu“ vatru. Ne vidim veliku razliku, u poziciji mene nekad i sad. Čak mislim da je gotovo isto. Samo je sada više „gladne dece“.

 

Konkurs za sredstva iz Opštinskog fonda za kulturu u fizičku kulturu za narednu godinu je u toku.

 

Da, raspisali smo ga i traje do 15. decembra.Pravo na ovaj novac koji je lane iznosio pet miliona dinara, imaju svi: ustanove kulture, pojedinci, udruženja građana, nevladine organizacije. Uslov je da ponude dobre projekte (u kulturi), a ne da traže za jelo i piće, prevoz... Podržaćemo sve što je kvalitetno, a o tome će da odlučuje komisija u kojoj su: Radomir-Rajko Knežević, Đorđe Pisarev, LJubica Munćan, Branislav-Rus Čubrilo, Laslo Kiš i ja. Svako od nas zadužen je za neku oblast. Razmotrićemo prispele zahteve i doneti odluku kome ćemo pomoći i šta finansirati.

 

Kako mislite da finansirate kulturu i kulturna zbivanja na selima?

 

To je rak rana kulture, ne samo u Kikindi, nego svuda. Seoska kulturno-umetnička društva su, uglavnom, jedini svetionik kulture. Najčešće, radi se o folklornoj ili pevačkoj družini. Pozorišni amaterizam u selima, nažalost, potpuno je zamro.Pred nama je veliki zadatak. Moramo da stimulišemo rad kulturno-umetničkih društava na selima, i udruženja i ljudi koji su pri njima.Nekada su sela imala poverenike za kulturu, odnosno animatore kulture i to je bilo dobro. Ne mora sada biti tako, stalno zaposlenje i slično. Neko za angažovanje, a takvih na selima ima, može za svoje angažovanje da dobije honorar. Mislim da nukleus onoga što treba u seoskoj kulturi da se desi, mora da bude u selu. Lako je, na primer, Pozorištu dati novac i tražiti da predstave budu izvedene na selu. Moramo da animiramo pozorišne amatere u selima, da osnuju družinu, a mi da im pomognemo. Moramo da stimulišemo rad seoskih KUD-ova, i ljudi oko njih i prepoznati dobru nameru da se nešto kvalitetno desi na selima. I to onda finansijski da podržimo. Eto, u Opštinskom veću razmišljamo o tome. Po novom rebalansu budžeta, svako seosko kulturno-umetničko društvo koje do kraja godine organizuje priredbu, dobiće po 20.000 dinara od opštine.Nije puno, ali opet znači nešto. Tu su i sredstva iz Opštinskog fonda za kulturu i fizičku kulturu koja idu na račun seoskih mesnih zajednica. Moramo, dakle, da animiramo seoski amaterizam, da kulturne poslenike iz Kikinde dovodimo na sela. Pozorište, naprimer. Moramo da stimulišemo i razmenu seoskuh „kulturnih dobara“. Da, na primer, nakovački KUD „Izvor“ gostuje u Banatskoj Topoli.Tu su opštinske smotre KUD-ova. Hajde da ih organizujemo u nekom selu. To ćemo probati da učinimo. Da se razumemo, ne može selo biti grad, ali tamo gde ima volje i postoje uslovi, moramo da napravimo nešto na selima, što se zove kultura.
Nazad