Grb Kikinde

Intervju nedelјe

Pitali smo...

Zoran Petrović, direktor ADZM "Gusle" - Folklorna umetnost nije za takmičenje

Datum: 11.06.2009.

 Prvi zapisi kažu da je kikindsko Pevačko društvo "Gusle" nastupilo 14. februara, 1876. godine. Tokom više od 130 godina postojanja, priredio je više hiljada koncerata. Članovi su nastupali širom sveta, a zapisi kažu da je najveličanstvenija turneja bila 1902. godine u ondašnjoj Kraljevini Srbiji. Društvo je nastupilo u Beogradu, Nišu, Pirotu i Vranju, a u audijenciju ih je primio kralj Aleksandar Obrenović.

Danas kikindsko Akademsko društvo za negovanje muzike "Gusle" deluje u desetak sekcija i kako kaže direktor Zoran Petrović, broji oko 600 članova.


Teško je odabrati najbolje i najeminentnije sekcije. Imamo ženske i muške pevačke grupe, soliste, instrumentaliste, izvornu grupu. U školi folklora postoji šest grupa, po uzrastima. Igrački i izvođački ansambl, dečji izvođački ansambl, Veliki narodni orkestar, rok orkestar, Takburaško orkestar "Stari đeram". Uglavnom, godinama iz Velikog narodnog orkestra crpimo muzičare za ove druge vidove rada i sve je dobilo konačnu formu. Ove godine planiramo da napravimo jednu ozbiljniju audiciju za vokale, baš one koji su u stanju da otpevaju pop i rok standarde. Jedino  žalim što trenutno ne deluje Hor devojaka. Horovođa Eva Aranjoš-Francuski je otišla na porođajno odsustvo. Zamene nema, što je i gradski problem u horskom pevanju. Pored nje, licencu ima i mr Biljana Jeremić. Ima i mlađih, ali se još nisu dokazali - kaže Petrović


Koliko pažnje posvećujete najmlađim  naraštajima i kako ih regrutujete?


Upravo je broj mladih ljudi najvažniji u našoj celokupnoj delatnosti. Kikinda postaje sve stariji grad, sa negativnom demografskom slikom, odnosno natalitetom, a broj mladih članova je uvek konstantan, ako ne i viši nego prethodnih godina. Najbitniji je pedagoški aspekt. Trudimo se da od njih napravimo, najpre dobre ljude. To je prvo, a na drugom mestu su njihove školske obaveze. Tek na trećem je ova naša, primarna delatnost. Tokom cele godine imamo permanentan priliv mladih, ali sigurno je njihov najveći broj početkom školske godine. Organizujemo audicije, ali činjenica je da, ako imamo jake izvođačke ansamble, to je, ustvari, najjači motiv za mlade. Ako seniori, odnosno izvođački ansambli mogu da naprave u Kikindi atraktivan koncert, to je najveća stvar. Po meni, veća i od putovanja po inostranstvu. Obično se vraćamo sa pričom, mi smo najbolji, to je bio šampionat sveta, mi smo najubedljiviji. Verujte, to je daleko od istine. Ne postoji zvanično takmičenje u folkloru koje "postavlja" prve, druge i treće...Folklorna umetnost nije za takmičenje i ja sam jedan od ljudi koji ne prihvata takvu vrstu takmičenja. Imamo izvođačke ansamble za koje drugi kažu da su na natprosečnom nivou. Publiku ponekad možeš da zavaraš dobrim efektima i atrakcijom, ali stručnjaka, ne.


Znači li to da ne prihvatate takmičenje na ovaj način?


Festivali folklora imaju mnogo manjkavosti. Neću da osporavam priznanja koja se tamo dobijaju, ali ako osvojite dva - tri zlata, četiri srebra, pet-šest bronzi, to prija ušima. Pogotovo kada dođu novinari, pa intervjuišu rukovodioca, a on se time hvali. Tu ima strašnih problema. Ovo je veoma mala zemlja, sa malo pravih stručnjaka. Mnogi su angažovani u folklornim društvima i, mogu da kažem, taj sukob interesa je prisutan na svim nivoima takmičenja. To je jedan vrlo nepošten i nekorektan sistem. Godinama se borim protiv toga i tražim da se to promeni. U redu, nagrada koja se osvoji na festivalima, ima neku specifičnu težinu, ali folklorna umetnost je kao i druga vrsta umetnosti i pitanje je u kojoj meri može da bude deo takmičenja, pogotovo na ovaj način.


Recite nešto o vašoj predstojećoj koncertnoj aktivnosti?


Već smo počeli sa koncertima u okviru ovogodišnjeg "Kulturnog leta". Teško je sada odrediti njihov tačan broj i mesta gde ćemo ići. Sve zavisi od slobodnih termina. Već smo 7. juna održali koncert Velikog narodnog orkestra. Imamo nameru da 16. juna organizujemo koncert u dvorištu "kurije", na kojem bi se predstavila sva opštinska kulturno-umetnička društva. Želimo da kažemo da nismo konkurencija jedni drugim. Ako vremenske prilike budu loše, manifestacija bi trebalo da bude održana u sali pozorišta. Dan kasnije, 17. juna, "Gusle" priređuju celovečernji koncert. Nastupiće naši izvođački ansambli, sa gostima, folklorcima iz Bečeja. Biće to brza smena slika i koreografija. Ukoliko ne bude problema sa viznom dokumentacijom, trebalo bi da nastupimo i slovenačkom delu Istre, od 1. do 7. jula, na Mediteranskom međunarodnom festivalu folklora. Moguće je da nastupimo i u Hrvatskoj. Videćemo...


Krajem jula "Gusle" imaju izuzetno bogatu aktivnost. Šta možete da kažete o tom?


Već 24. jula u Kikindi počinje, takozvani, Etno kamp. To je studijsko istraživanje muzičke i folklorne tradicije severnog Banata, odnosno Pomorišja. Po oceni stručnjaka, imamo izuzetne rezultate i to je najjači projekat takve vrste u državi. Etno kamp traje do 2. avgusta. To je, inače, projekat koji ne traje samo tokom leta, kada je samo njegov studentski deo. Ovo muzičko istraživanje traje tokom cele godine, kada se steknu uslovi. Imamo podršku i Ministarstva za kulturu, kao i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu. Naravno, tu je i opština koja pomaže, koliko može. Paralelno, u Kikindi će od 28. jula, do 2. avgusta biti održan i "FENOK 2009."- Međunarodni festival narodne muzike. Biće održan u dvorištu "kurije", jer je to jedan izvanredan prostor. Pokrovitelj festivala je Skupština opštine, a od Ministarstva kulture još nismo dobili odgovor na konkurs. Za sada, ne mogu da kažem koliko će nastupiti orkestara. To je teško reći, jer je ovo veoma krizna godina. Bojim se da neki ne otkažu gostovanje u poslednji čas. Čak ne možemo da ugostimo veliki broj orkestara, jer su nam  odobrena sredstva niska. Lane nam je finansijska podrška lokalne samouprave izostala za ovaj festival.


Kako se snalazite u ovim kriznim vremenima, kada je za sve, pa i za kulturu, novca veoma malo?


Materijalna situacija je veoma teška. Kažu da u vreme krize, kultura prva strada. Nadamo se da neće biti tako i da će biti razumevanja za našu aktivnost. Kultura je skupa, nije profitna, ali je najbolji reprezent grada, regiona, države.To je najbolja vrsta ulaganja u imidž, odnosno obeležje jedne sredine. Bilo da se radi o likovnoj umetnosti, poput naše "Tere", Narodnog pozorišta, ili nečeg sličnog. Zamerim onim koji brzo uđu u politiku, pa ne razlikuju kulturu od zabave, koja često može da se unovči. Mi ne izmišljamo, samo primenjujemo ono što već postoji, uobličavamo ga i prezentujemo. To je folklor na sceni.

U 2008. godini na raspolaganju smo imali 7,5 miliona. Polovinu smo dobili preko opštinskog budžeta, a drugi deo obezbedili smo apliciranjem prema raznim fondovima, konkursima, preko donatora... Imamo šest zaposlenih, od kojih petoro prima platu na račun opštinskog budžeta.

 

Nazad