Grb Kikinde

Reportaže

Beležimo za Vas...

Bio je disnator, a na disnatoru...

Datum: 09.02.2010.

 Svinjokolj ili disnator, svejedno. Srpska ili mađarska reč za isti pojam. Klanje svinja u domaćoj radinosti, obrada i prerada mesa, priprema za sušenje, pravljenje kobasica, švargli, majuški, krvavica, da ne zaboravimo i čvarke i, na kraju, sigurno najveseliji deo ovog zimskog rituala - druženje uz degustaciju svinjskih đakonija, uz rakiju, vino, pivo ili dva, a može i tri.

Nažalost, promenom načina života i sve izraženijom urbanizacijom, ova zimska aktivnost lagano se gubi i zaboravlja. U sve manje domova ima pravih disnatora. I ovde je došlo do promene. Kvalifikovani mesari idu „po kućama“, brzo i rutinski obave posao. Dok dlanom o dlan, svinjče je obrađeno, istranžirano, čvarci istopljeni, sušnje ekspresno, skoro automatizovano. A i toga je sve ređe.

Upravo je ovaj razlog bio glavni povod da u Ruskom Selu pokušaju da sačuvaju tradicionalni svinjokolj-disnator, od početka, pa do kraja, sve po redu.

Udruženje odgajivača svinja u ovom mestu, u saradnji sa Mesnom zajednicom i uz pomoć Sekretarijata za poljoprivredu Vojvodine, Skupštine opštine Kikinda, Poljoprivredne stanice u Kikindi i Privatne veterinarske stanice „Ač Ki - vet“ u Sajanu, kao i još nekih ljudi dobre volje, organozovalo je nedavno drugi po redu, „Ruskoselski svinjokolj-disnator“. Lane je bilo prijavljeno sedam ekipa, a ove godine 15. Došli su i gosti iz Apatfalve u Mađarskoj, Stare Moldave u Rumuniji, komšije iz Banatske Topole i Novih Kozaraca, kikindski „Metkom“. Tu su bile i ekipe iz Iđoša, Bašaida, Mokrina, Sajana, kao i domaćini: timovi Udruženja odgajivača svinja „Rusko Selo“, Dobrovoljnog vatrogasnog društva, Zemljoradničke zadruge „Rusko Selo“, Udruženja penzionera, Lovačkog društva „Zec“, „Mokoc-Torontala“.

 Ekipe su brojale do pet članova, s tim što je ekspedicija iz Banatske Topole, najmanjeg mesta u opštini, bila najbrojnija - devet „ljutih“ mesara i mesarica, na čelu sa predsenicom Otilijom Tot. Kažu da je ekipa iz Novih Kozaraca lane popila šest litra rakije. Vino i pivo nije se brojalo. I poslednje subote u januaru bilo je svašta, ali količina popijenog pića ostade tajna, sakrivena u stomacima. Osim rakije, „radio je“ i vinjak, kako su rekli Kozarčani. Molim lepo, bili su fini, da se zapiše.  Bašaidski „knez“ Zoran Petrović izašao iz šatre i prkosi kiši. Mokrinčani mudro ćute. Lako je njima. Imaju tucanijadu, borbu gusana, spremaju se za turističke ponude „velika droplja“ i „Obradovićeva bara“. Imaju vino i sir na glasu, trke jahača na konjima. Bogu hvala, pa odustaše od svetskog prvenstva u trci kišnih glista.

Iđošani su svinjče „prljili“ na slami. Ostali su se odlučili za tehnološki unapređen postupak - plinska boca i brener. To je za posledicu imalo da su se „grebali“ za kožuru od Iđošana, koji su kao stimulans doneli tajno oružje - „šardone“ iz lokalnih vinograda. „Radila je“ i „palinka“, od kajsije, dunje, grožđa, a ponajviše od šljive. Upravo se ova najviše „čuje“. Nema veze, dobro je kada se njen miris pomeša sa lukom iz roštilja i sa kobasicom. Na kraju „legne“ pivo, možda  vino, a može i oboje. Ko je pomenuo „svinjski grip“? Posle tog tretmana nema nikakve bolesti.

Mađari iz Apatfalve kažu da gotovo nema razlike u obradi svinjskog mesa u njihovom kraju i ovde u Banatu. Tajna je u paprici. Kažu: žena  je bere, baba melje, a obe treba da se dobro oznoje. Sve se iskoristi, od svinjske njuške, do repa. Nismo baš sigurni da li je tako i kod nas.  Ekipa Saveza Srba iz Stare Moldave u Rumuniji takođe kaže da razlike u obradi mesa i njegove pripreme za sušenje nema.

 U 11 sati sve je bilo gotovo. Zaklano je 15 tovljenika i obrađena gotovo tona i po mesa. Naravno, svojstveno ovom geografskom prostoru i narodnim običajima. Mast istopljena, čvarci osoljeni. Ponegde su bili bledi. Trebalo je sipati malo mleka, zbog boje. Mleko te subote niko nije pominjao u Ruskom Selu. Neka ga deca piju. Maligani, bato! Opravdano, tako treba kada je svinjokolj, ili disnator. Svejedno.

Nije bilo proglašenja pobednika, Sve ekipe dobile su diplomu. I svi učesnici su deo mesa poklonili opštinskom „Crvenom krstu“, za potrebe Narodne kuhinje.

Zadovoljan je bio i predsednik Mesne zajednice Imre Kabok, koji se nada da će ova manifestacija narodnih običaja i tradicije postati deo seoske turističke ponude, odnosno zaštitni znak Ruskog Sela.

Pomenimo da je dan ranije održano stručno predavanje na temu „Šta nas očekuje u svinjogojstvu ulaskom u „Evropsku uniju“.

I da na kraju kažemo kako se sve završilo. Učesnici, organizatori i njihovi gosti preselili su se u restoran „Baja“ na izlazu iz Ruskog Sela, na ribnjaku. Neka, valja se družiti nakon dobro obavljenog posla.

 

Pregledajte sve tekstove iz rubrike